Republika Slovenija je u prethodnim godinama sprovela sveobuhvatnu reformu sistema proširene odgovornosti proizvođača (EPR) u oblasti ambalaže, nakon što je dotadašnji model pokazao ozbiljne strukturne slabosti i ograničenu sposobnost da dugoročno obezbedi stabilno funkcionisanje sistema i ostvarenje ciljeva, čime je Slovenija, kao država članica EU dovedena u rizik da plaća visoke kaznene penale.
Pre sprovođenja reforme, slovenački EPR sistem bio je dominantno oblikovan tržišnom konkurencijom zasnovanom na snižavanju naknada koje industrija plaća, uz istovremeno postojanje više operatera i fragmentisanu organizaciju sistema. Takav pristup doveo je do nedovoljnih ulaganja u primarnu selekciju, infrastrukturu i saradnju sa lokalnim sistemima prikupljanja otpada, dok su značajan deo operativnih i finansijskih troškova upravljanja ambalažom iz komunalnog otpada preuzele opštine i javna komunalna preduzeća.
Vremenom je postalo jasno da finansijski doprinosi proizvođača u postojećem EPR sistemu više ne odražavaju stvarne troškove upravljanja ambalažnim otpadom. Posledica toga bilo je narušavanje funkcionalnosti sistema i nemogućnost da se ciljevi ostvaruju na održiv i predvidiv način. Dugogodišnje snižavanje naknada, bez proporcionalne izgradnje sistema, prepoznato je kao jedan od ključnih razloga za regulatornu intervenciju države.
Reformom je uspostavljen centralizovan, neprofitni EPR model u oblasti ambalaže, sa jasno definisanom odgovornošću proizvođača za upravljanje ambalažnim otpadom nakon njegove upotrebe. Novi okvir zasnovan je na sledećim principima:
U oblasti ambalaže, SLOPAK (Green Dot Slovenia) prepoznat je kao organizacija koja ispunjava zahteve ovakvog sistemskog i održivog EPR modela.
Reforma slovenačkog EPR sistema bila je predmet sudske kontrole na nivou Evropske unije. U presudi Suda pravde EU u predmetu C-254/23 potvrđeno je da države članice imaju pravo da EPR sisteme organizuju na centralizovan i neprofitni način, ukoliko je takav pristup opravdan ciljevima zaštite životne sredine i stabilnog funkcionisanja sistema.
Sud je dodatno istakao da ograničavanje tržišne konkurencije može biti legitimno kada je neophodno za ostvarenje javnog interesa, kao i da ovakav EPR model može biti u potpunosti usklađen sa pravom EU, pod uslovom proporcionalnosti, transparentnosti i jasne raspodele odgovornosti.
Ovakav stav dodatno je potvrđen i u zvaničnom saopštenju evropske EPR asocijacije EXPRA, koja je naglasila da presuda predstavlja jasnu podršku jačanju sistemskih, dugoročno održivih EPR modela u državama članicama.
Slovenački primer jasno pokazuje da EPR sistemi ne mogu dugoročno funkcionisati ako se razvijaju isključivo kroz snižavanje cena, bez ulaganja u primarnu selekciju, infrastrukturu i saradnju sa javnim sektorom. Reforma sprovedena u Sloveniji, kao i potvrda njenog pravnog utemeljenja na nivou EU, jasno ukazuju da je izgradnja funkcionalnog sistema – a ne cenovna konkurencija – osnov dugoročno održivog EPR modela.
Republika Slovenija je u prethodnim godinama sprovela sveobuhvatnu reformu sistema proširene odgovornosti proizvođača (EPR) u
Održivi EPR sistemi zasnivaju se na dugoročnim ulaganjima, funkcionalnoj infrastrukturi i saradnji svih učesnika. Sekopak
Godišnjom konferencijom „Sistem koji vraća vrednost“, Sekopak je obeležio 19 godina rada i razvoja sistema